Key Takeaways
- Hodanje na asfaltu nije štetno samo po sebi, ali svakodnevno veliko opterećenje zahtijeva dobru obuću i dovoljno oporavka.
- Prirodne podloge poput zemlje, šumskih staza i trave mogu biti ugodnije za stopala i zglobove.
- Zdravlje zglobova ne zavisi samo od podloge, već i od tehnike hodanja, tjelesne težine i snage mišića.
- Kombinacija gradskih šetnji i boravka u prirodi često je najbolje rješenje.
- Iz vlastitog iskustva primijetio sam da se nakon dugih šetnji u prirodi osjećam odmornije nego nakon istog broja koraka na asfaltu.
Hodanje po asfaltu – kada sam počeo primjećivati razliku
Ako ste pročitali moj prethodni članak „17.000 koraka dnevno – da li je to previše?“, onda već znate da gotovo svakog dana napravim između 15.000 i 20.000 koraka.
Dugo vremena gledao sam samo broj koraka.
Nije mi bilo važno hodam li kroz prometne ulice Minhena, uz rijeku Isar ili planinskim stazama u Bavarskoj. Smatrao sam da je svaki korak jednak.
Tek nakon nekoliko mjeseci počeo sam primjećivati zanimljivu razliku.
Poslije dugih šetnji po gradu stopala su mi bila znatno umornija nego nakon gotovo iste udaljenosti provedene u prirodi. Koljena me nisu boljela, ali osjećaj težine u nogama bio je mnogo izraženiji.
Još zanimljivije bilo je posmatrati Nelu i Pujdu.
Čim siđemo sa asfaltne staze i zakoračimo na zemlju ili travu, oboje postanu živahniji. Više istražuju, sporije hodaju i kao da žele ostati što duže u prirodi.
To me natjeralo da postavim jednostavno pitanje:
Da li naši zglobovi zaista razlikuju asfalt od prirode ili je riječ samo o subjektivnom osjećaju?
Odlučio sam potražiti odgovor kroz naučna istraživanja, ali i kroz vlastito iskustvo nakon hiljada kilometara koje sam posljednjih godina prešao sa Pasaom,Nelom i Pujdom.
Kako hodanje po asfaltu utiče na stopala i zglobove?
Svaki korak koji napravimo stvara određeno opterećenje koje prolazi kroz stopalo, gležanj, koljeno, kuk i kičmu.
Naše tijelo je odlično prilagođeno hodanju. Hrskavica, ligamenti i mišići zajedno ublažavaju veliki dio tog opterećenja, zbog čega većina ljudi može bez problema svakodnevno hodati.
Međutim, kada svakoga dana napravite desetine hiljada koraka, male razlike između različitih podloga postaju primjetnije.
Asfalt i beton vrlo malo apsorbuju energiju nastalu pri hodanju. Zemlja, trava i šumske staze imaju nešto veću sposobnost da ublaže dio tog opterećenja, zbog čega mnogim ljudima djeluju ugodnije za duže šetnje.
Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da je podloga jedini razlog.
Na osjećaj u stopalima i zglobovima utiču i:
- kvalitet obuće,
- tjelesna težina,
- tehnika hodanja,
- snaga mišića,
- brzina kretanja,
- vrijeme koje ostavimo tijelu za oporavak.
Zbog toga dvije osobe mogu preći istu udaljenost po istoj podlozi, a imati potpuno različit osjećaj na kraju dana.
Upravo zato cilj ovog članka nije dokazati da je hodanje na asfaltu loše. Cilj je pokazati kako možemo sačuvati zglobove bez obzira živimo li u velikom gradu ili imamo priliku češće boraviti u prirodi.
Hodanje po asfaltu – da li je zaista problem?
Ako živite u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj, velika je vjerovatnoća da najveći dio dana hodate upravo po asfaltu ili betonu. Put do posla, željeznička stanica, trgovina ili večernja šetnja sa psom – sve se uglavnom odvija na tvrdim podlogama.
Kada pogledam svoje svakodnevne rute kroz Minhen, procjenjujem da više od 80% koraka napravim na asfaltu.
Da li je to loše?
Ne.
Kod zdravih osoba hodanje na asfaltu i dalje je jedna od najkorisnijih fizičkih aktivnosti. Redovno kretanje pozitivno utiče na srce, cirkulaciju, mišiće i opšte zdravlje. Upravo zato Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje najmanje 150 minuta umjerene fizičke aktivnosti sedmično.
Problem nastaje kada se spoji više faktora odjednom.
Ako naglo povećate broj koraka, nosite istrošene patike, imate višak kilograma i svakodnevno hodate po tvrdoj podlozi bez dovoljno odmora, tijelo će prije ili kasnije početi slati signale.
Kod mene su to bili umor stopala i zategnuti listovi nakon posebno aktivnih dana. To nije bio jak bol, nego upozorenje da trebam više pažnje posvetiti oporavku i kvalitetu obuće.
Zato danas mnogo više pazim kakve patike kupujem nego prije nekoliko godina. Dobra obuća neće promijeniti asfalt, ali može značajno smanjiti osjećaj zamora tokom dugih šetnji.
Zašto priroda često djeluje ugodnije?
Pravu razliku počeo sam osjećati kada smo vikendom češće odlazili van grada.
Bilo da šetamo oko Bohinjskog jezera, kroz bavarske šume ili planinske staze, gotovo uvijek primijetim isto – nakon jednakog broja koraka osjećam se odmornije nego poslije šetnje gradskim ulicama.
Razlog nije samo mekša podloga.
U prirodi nijedan korak nije isti.
Nekada hodate po zemlji, zatim preko šljunka, korijenja ili trave. Takav teren aktivira više mišića nego ravni asfalt, jer tijelo stalno održava ravnotežu i prilagođava položaj stopala.
Osim toga, u prirodi spontano usporimo.
Rjeđe gledamo na sat.
Više posmatramo okolinu.
Dišemo mirnije.
I upravo to vjerovatno doprinosi osjećaju da se vraćamo kući odmorniji, iako smo prešli jednaku udaljenost.
To primjećujem i kod Nele i Pujde. Čim dođemo na zemljanu ili šumsku stazu, oboje postanu mnogo živahniji. Više istražuju, manje žure i kao da potpuno zaborave na vrijeme. O tome sam detaljnije pisao u članku „Nela i Pujdo – dva psa, jedna rutina“, gdje sam opisao koliko su promijenili naš svakodnevni život.
Tabela – Hodanje po asfaltu ili u prirodi: glavne razlike
| Karakteristika | Hodanje na asfaltu | Hodanje u prirodi |
|---|---|---|
| Podloga | Ravna i tvrda | Mekša i raznovrsna |
| Opterećenje stopala | Ravnomjerno | Različito raspoređeno |
| Aktivacija mišića | Manja | Veća |
| Mentalni osjećaj | Fokus na obaveze | Veće opuštanje |
| Rizik od spoticanja | Mali | Veći na neravnom terenu |
| Najbolje za | Svakodnevne gradske šetnje | Vikend izlete i duže šetnje |
Iz mog iskustva ne postoji savršena podloga.
Najbolje rezultate daje kombinacija.
Tokom radne sedmice hodamo tamo gdje moramo, ali kada god imamo priliku otići u prirodu, naše tijelo i glava kao da dobiju priliku da se odmore na drugačiji način. Upravo zato danas vikend izlete doživljavam kao ulaganje u zdravlje, a ne samo kao običnu šetnju.
Kako zaštititi zglobove ako svakodnevno hodate po asfaltu?
Većina nas ne može birati podlogu po kojoj će hodati. Posao, obaveze i gradski život znače da će asfalt ostati dio naše svakodnevice. Dobra vijest je da nekoliko jednostavnih navika može značajno smanjiti opterećenje na stopala i zglobove.
1. Ne štedite na obući
Kvalitetne patike nisu luksuz nego ulaganje u zdravlje.
Dobra amortizacija, stabilan đon i dovoljno prostora za prste mogu učiniti dugu šetnju mnogo ugodnijom. Jednako je važno obuću zamijeniti na vrijeme, jer istrošen đon postepeno gubi sposobnost ublažavanja opterećenja.
2. Kombinujte različite podloge
Ako većinu sedmice hodate po asfaltu, pokušajte barem vikendom prošetati kroz park, šumu ili uz jezero.
Ne morate putovati daleko. Nekada je dovoljno pola sata hodanja po zemljanoj stazi da tijelo dobije drugačiju vrstu opterećenja i odmori se od svakodnevnog asfalta.
3. Povećavajte broj koraka postepeno
Jedna od najvećih grešaka je pokušati preko noći sa 5.000 doći na 15.000 ili 20.000 koraka.
Mišićima, tetivama i zglobovima potrebno je vrijeme da se prilagode većem opterećenju. Upravo zato je kontinuitet mnogo važniji od naglog forsiranja.
4. Ne zaboravite oporavak
Što više hodamo, to je oporavak važniji.
Dovoljno sna, dobra hidratacija, istezanje i kvalitetna ishrana često naprave veću razliku nego još nekoliko hiljada dodatnih koraka.
Ako se često osjećate umorno i teško se oporavljate nakon fizičke aktivnosti, možda vrijedi obratiti pažnju i na moguće nedostatke vitamina i minerala. O tome sam detaljnije pisao u članku „Vitamin B12 i hronični umor – kako prepoznati nedostatak?“
Slično preporučuje i American Heart Association, koja naglašava da su redovna fizička aktivnost, postepeno povećavanje opterećenja i kontinuitet mnogo važniji od povremenih intenzivnih napora.
ApA pogled – Hodanje po asfaltu nije najveći problem
Dok sam pripremao ovaj članak, shvatio sam da možda postavljamo pogrešno pitanje.
Da li je prirodna podloga ugodnija od asfalta?
Po mom iskustvu – jeste.
Ali mislim da to nije najveći problem današnjeg čovjeka.
Mnogo veći problem je činjenica da se krećemo premalo.
Danas nije neobično provesti osam ili deset sati sjedeći. Auto, kancelarija, televizor i telefon postali su dio naše svakodnevice. U takvom načinu života često tražimo savršene patike ili idealnu podlogu, a zaboravljamo ono najvažnije – da se uopšte pokrenemo.
Iskreno vjerujem da je bolje svaki dan prošetati pet kilometara po asfaltu nego cijeli dan sjediti i čekati vikend za odlazak u prirodu.
Ako uz to uspijete jednom ili dva puta sedmično otići u park, šumu ili na planinsku stazu, napravili ste odličnu kombinaciju za svoje tijelo i glavu.
Nela i Pujdo me tome podsjećaju gotovo svaki dan.
Njima nije važno koliko će napraviti koraka niti po kojoj aplikaciji će ih izmjeriti. Njima je važno da izađu, istražuju i budu u pokretu.
Možda bismo upravo od njih mogli naučiti jednu jednostavnu životnu lekciju – nije važno pronaći savršenu podlogu, nego ne prestati hodati.
ApA Q&A – Najčešća pitanja o hodanju po asfaltu
Da li hodanje na asfaltu uništava koljena?
Ne. Kod većine zdravih ljudi hodanje na asfaltu samo po sebi neće oštetiti koljena. Veći uticaj imaju višak tjelesne težine, loša obuća, postojeće povrede ili naglo povećanje fizičke aktivnosti.
Da li je zemljana staza uvijek bolji izbor?
Ne nužno. Zemljane i šumske staze često su ugodnije za zglobove, ali neravan teren povećava mogućnost uganuća gležnja. Zato je važno prilagoditi obuću i tempo podlozi po kojoj hodate.
Koliko često bi trebalo hodati u prirodi?
Ako imate mogućnost, jedna ili dvije duže šetnje sedmično po prirodnim stazama odličan su dodatak svakodnevnom hodanju u gradu. Ne morate svaki vikend planinariti – i lokalni park može biti dobar izbor.
Da li kvalitetne patike zaista prave razliku?
Iz mog iskustva – apsolutno.
Nakon što sam počeo koristiti kvalitetniju obuću, umor stopala poslije dugih šetnji kroz Minhen postao je znatno manji. Dobra obuća neće ukloniti sva opterećenja, ali može učiniti hodanje mnogo ugodnijim.
Da li je važnije koliko hodamo ili po čemu hodamo?
Najvažnije je da se redovno krećemo. Ako imate mogućnost birati podlogu, povremene šetnje u prirodi mogu biti odlična dopuna gradskim rutama, ali mnogo je važnije stvoriti naviku svakodnevnog hodanja nego čekati idealne uslove.
Podrška aktivnom načinu života
Ako svakodnevno prelazite između 15.000 i 20.000 koraka, vrlo brzo shvatite da hodanje nije jedina stvar o kojoj treba razmišljati. Jednako važni postaju kvalitetan san, pravilna ishrana, dovoljno tečnosti i vrijeme za oporavak.
Kod mene se pokazalo da upravo male navike prave najveću razliku. Nakon dužih šetnji nastojim popiti dovoljno vode, odvojiti nekoliko minuta za istezanje i tijelu dati dovoljno vremena da se oporavi prije novog aktivnog dana.
Kroz ApA-Forever projekat povremeno predstavljamo proizvode koje koristimo kao podršku aktivnom načinu života. Ne predstavljamo ih kao zamjenu za zdrav način života ili medicinski tretman, nego kao dodatak rutini koja uključuje redovno kretanje, uravnoteženu ishranu i dovoljno odmora.
Pitanje za vas
Sada me iskreno zanima vaše iskustvo.
Koliko koraka prosječno napravite tokom dana?
Da li više hodate po asfaltu ili po prirodnim stazama?
Primjećujete li razliku u tome kako se osjećaju vaša stopala, koljena ili leđa nakon duže šetnje?
Pišite u komentarima.
Volim čitati vaša iskustva, a često upravo iz vaših prijedloga nastanu nove teme za ApA-Channel. Ako znate neku lijepu šumsku stazu, park ili mjesto koje vrijedi posjetiti u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj ili na Balkanu, slobodno ga preporučite. Možda upravo ono bude naša sljedeća destinacija sa Nelom i Pujdom.
📩 Pridružite se ApA zajednici
Ako vam se dopadaju ovakve priče, praktični savjeti i analize, pozivam vas da pratite ApA-Channel i pretplatite se na newsletter kako ne biste propustili nove članke.
🎥 ApA-Channel YouTube
Na našem YouTube kanalu pronaći ćete mjesta koja vrijedi posjetiti, iskustva iz dijaspore, prirodno zdravlje, putovanja i svakodnevne teme koje mogu biti korisne svima koji žive ili planiraju život u inostranstvu.
🐕 Nela – Priče jednog njemačkog ovčara
Ako volite pse i prirodu, posjetite i naš drugi YouTube kanal gdje vas čekaju avanture Nele i Pujde, šetnje kroz Bavarsku, izleti i mali trenuci koji nas često podsjete koliko su jednostavne stvari u životu vrijedne.
Hvala vam što ste dio ApA zajednice!
Napomena o transparentnosti
Sadržaj na ApA-Channelu služi isključivo u informativne i edukativne svrhe i ne može zamijeniti savjet ljekara, fizioterapeuta ili drugog zdravstvenog stručnjaka.
Na pojedinim stranicama koristimo partnerske linkove, što znači da možemo ostvariti proviziju ako se odlučite za kupovinu putem njih. To za vas ne predstavlja dodatni trošak niti utiče na naše mišljenje ili sadržaj koji objavljujemo. Preporučujemo isključivo proizvode i usluge koje odgovaraju filozofiji ApA-Channela i za koje vjerujemo da mogu biti korisni našim čitaocima.
