Život u Chicagu za mene nije priča koju sam upoznao kao turista. U ovaj grad sam došao mlad, proveo gotovo 18 godina u Americi, radio, gradio život i naučio kako izgleda svakodnevica s druge strane Atlantika. Danas, nakon godina života u Evropi, Chicago gledam drugačijim očima. Ne pitam se više samo gdje je bolje, nego šta Amerika daje čovjeku, šta mu uzima i koliko se naš pogled na život promijeni kada upoznamo oba svijeta.
Key Takeaways
- Povratak u Chicago nakon mnogo godina pokazao mi je koliko se Amerika promijenila, ali i koliko sam se promijenio ja.
- Downtown Chicago mi danas djeluje mnogo sređenije, ali je grad i osjetno skuplji.
- Velike robne kuće i shopping mallovi izgubili su dio nekadašnjeg značaja jer se kupovina sve više preselila online.
- Garderoba je poskupjela, ali mi je i dalje djelovala pristupačnije nego u Evropi.
- Gorivo sam platio 4,19 dolara po galonu – više nego što pamtim iz nekadašnje Amerike, ali još uvijek povoljnije nego u Njemačkoj.
- Američki customer service i jednostavniji odnos prema mušteriji ostali su među stvarima koje mi se najviše sviđaju.
- Biciklističke staze i uređeniji Downtown vidim kao pozitivnu promjenu Chicaga.
- Dog parkovi i dog-friendly prostori uz Lake Michigan nešto su što bih volio češće vidjeti i u evropskim gradovima.
- Povratak na Belmont i Montrose vratio mi je posebne uspomene na Pashu, mog crnog njemačkog ovčara s kojim sam nekada obilazio ta mjesta.
Život u Chicagu nakon povratka – poznato mjesto koje više nije isto
Kada se nakon mnogo godina vratiš u zemlju u kojoj si nekada živio, teško je biti običan turista.
Posebno kada se vratiš u Chicago.
Hodaš ulicama koje poznaješ, prolaziš pored mjesta koja su nekada bila dio tvoje svakodnevnice i stalno uspoređuješ ono čega se sjećaš s onim što danas vidiš.
U međuvremenu godinama živim u Evropi i navikao na potpuno drugačiji sistem i način života. Zbog toga danas primjećujem stvari o kojima, dok sam živio u Americi, vjerovatno nisam ni razmišljao.
O osjećaju povratka već sam pisao na ApA-Channelu u tekstu „Povratak iz dijaspore“. Čovjek ponekad tek kada se vrati shvati da se nije promijenilo samo mjesto koje je napustio – promijenio se i on.
Moj prvi dojam mogao bih opisati vrlo jednostavno:
Amerika je i dalje Amerika, ali više nije ona Amerika koje se ja sjećam.
Neke stvari su bolje. Neke su skuplje. Neke su nestale.
A neke stvari koje su mi se nekada činile potpuno normalnim danas mi nedostaju.
Gdje su nestali američki mallovi? Život u Chicagu se promijenio
Jedna od najvećih promjena koju sam primijetio jeste shopping kultura.
Nekada su velike robne kuće poput Searsa i JCPenneyja, zajedno s velikim shopping mallovima, bile sastavni dio američkog života.
Nisi išao u mall samo kada ti trebaju pantalone ili patike.
Odeš da prošetaš, pogledaš prodavnice, pojedeš nešto, sretneš poznanika ili upoznaš nove ljude.
A kada smo bili mlađi, išlo se malo i ganjati trebe. 😂
Mall je bio mjesto druženja.
Danas se veliki dio toga preselio na internet. Klikneš nekoliko puta, naručiš šta želiš i paket ti dođe pred vrata.
Razumijem praktičnost online kupovine, ali ja ipak nisam veliki ljubitelj ideje da sve preselimo na internet.
Kada nestane prodavnica, ne nestaje samo mjesto gdje smo kupovali. Nestaju i poslovi, posebno oni koje su često radili mladi. Nekome je upravo posao u prodavnici bio prvi posao, prva plata, prvi kontakt s mušterijama i prilika da nauči kako razgovarati i raditi s ljudima.
Online kupovina jeste praktična.
Ali ne može zamijeniti sve ono što se nekada događalo između ljudi.
| Život u Chicagu danas – Amerika je poskupjela |
Druga stvar koju je nemoguće ne primijetiti jesu cijene.
Amerika mi danas djeluje osjetno skuplje od Amerike koje se sjećam.
Jedan od primjera koji mi je ostao u glavi jeste John Hancock u Chicagu.
Prije mnogo godina odlazili smo gore. Odeš, popiješ piće, uživaš u pogledu i napraviš nekoliko fotografija.
Nije to za mene tada bilo neko posebno luksuzno turističko iskustvo.
Jednostavno odeš.
Danas je cijeli taj doživljaj mnogo više organizovan kao turistička atrakcija. Ulaz, pogled, dodatni sadržaji, piće – sve je postalo dio turističkog „experiencea“.
Ne kažem da je to nešto loše.
Samo je drugačije od onoga kako ga ja pamtim.
I upravo tu čovjek vidi koliko se promijenio ne samo grad nego i način na koji se grad danas prodaje turistima.
Gorivo – $4,19 po galonu
Promjenu cijena primijetio sam i na benzinskoj pumpi.
Tokom ovog boravka sipao sam gorivo po cijeni od 4,19 dolara po galonu.
Kada se sjetim Amerike od prije mnogo godina, gorivo mi je ostalo u pamćenju kao nešto izrazito jeftino.
Danas više nemaš baš taj osjećaj.
Ali treba biti pošten i pravilno usporediti cijene.
Jedan američki galon ima približno 3,785 litara. To znači da $4,19 po galonu iznosi oko $1,11 po litru, prije konverzije dolara u eure.
Dakle, gorivo jeste skuplje nego što ga ja pamtim iz svojih ranijih godina u Americi, ali je još uvijek povoljnije od cijena na koje sam navikao u Njemačkoj.
To je možda najbolji primjer mog cijelog povratka.
Ne uspoređujem samo Ameriku i Evropu.
Uspoređujem današnju Ameriku s Amerikom koju nosim u sjećanju.
O tome koliko naš osjećaj cijena zavisi i od onoga što pamtimo pisao sam i u tekstu „Zašto se osjećamo siromašnije nego prije“ na ApA-Channelu.
Garderoba je i dalje pristupačnija
Kod garderobe je moj dojam nešto drugačiji.
I tu su cijene porasle.
Amerika više nije ona zemlja u kojoj mi sve izgleda nevjerovatno jeftino čim uđem u prodavnicu.
Ali kada usporedim s Evropom, garderoba mi je i dalje djelovala pristupačnije, posebno kada naiđeš na dobre akcije i sniženja.
I tu se ponovo vraćam na mallove.
Zanimljivo je da još uvijek možeš dobro kupovati, ali je nestao dio kulture koja je nekada išla uz samu kupovinu.
Nije se promijenila samo cijena.
Promijenio se način života.
Downtown Chicago – svakodnevni život u gradu danas
Nisu sve promjene negativne.
Downtown Chicago mi danas djeluje mnogo sređenije.
To mi je bilo jedno od pozitivnih iznenađenja.
Primijetio sam i dosta promjena na ulicama. Na pojedinim mjestima prostor za automobile je smanjen, dok je više prostora dato biciklima.
I to mi se sviđa.
Nakon toliko godina provedenih u Evropi, život u Chicagu danas posmatram iz potpuno drugačije perspektive nego dok sam ovdje svakodnevno živio.
Nekada bih vjerovatno prvo gledao koliko prostora ima automobil.
Danas više primjećujem koliko prostora imaju pješaci i biciklisti i koliko grad pokušava napraviti ravnotežu između različitih načina kretanja.
Chicago mi zato na mnogim mjestima djeluje uređenije i modernije.
Samo je, nažalost, i skuplji.
A kako danas izgleda moj život s druge strane Atlantika, možete pročitati i u našem „Minhen vodiču“ na ApA-Channelu.
Customer service – ovo mi nedostaje u Evropi
Ako postoji jedna stvar koju sam odmah ponovo zavolio u Americi, onda je to customer service.
Uđeš u prodavnicu, restoran ili neki drugi objekat i ljudi te pozdrave.
Nasmijani su.
„How are you?“
„Can I help you?“
Znam šta će neko reći:
„Ma taj osmijeh je fake.“
Možda nekada i jeste.
Ali meni je lijepo.
Radije ću dobiti profesionalni osmijeh i ljubazan pozdrav nego imati osjećaj da nekome smetam zato što sam ušao u njegovu prodavnicu.
Ne znači to da su Amerikanci bolji ljudi od Evropljana.
Kultura usluge je jednostavno drugačija.
Tek kada sam se ponovo vratio u Ameriku shvatio sam koliko mi je taj dio svakodnevnog života nedostajao.
Upravo su takve male svakodnevne stvari bile dio život u Chicagu koji sam nekada uzimao zdravo za gotovo.
Subaru dealership – dođeš, daš vozačku i voziš
Jedna obična situacija možda najbolje pokazuje na šta mislim.
Otišao sam u Subaru dealership da pogledam automobil.
Navikao sam na Njemačku gdje za mnogo stvari prvo treba napraviti Termin. Ako želiš probnu vožnju, često prvo dogovaraš datum i vrijeme.
U Americi sam jednostavno došao.
Želim pogledati automobil i provozati ga.
Nema problema.
Daš vozačku, naprave kopiju i – izvoli, vozi.
To je to.
Možda zvuči kao mala stvar, ali meni upravo takve situacije pokazuju jednu od razlika koje primijetim nakon života u Evropi.
Američka logika često djeluje vrlo jednostavno:
Došao si kao potencijalni kupac? Hajde da ti olakšamo da kupiš.
Njemačka organizacija i red imaju ogromne prednosti.
Ali ponekad imam osjećaj da se jednostavne stvari nepotrebno pretvore u proceduru.
Život u Chicagu sa psom – nešto što bih volio vidjeti i u Minhenu
Još jedna stvar koja mi se oduvijek sviđala u Chicagu jesu prostori namijenjeni psima.
Chicago ima dog parkove i posebne dog-friendly zone gdje vlasnici mogu dovesti pse, omogućiti im više prostora za kretanje i druženje.
Posebno su mi draga mjesta uz Lake Michigan.
Kod Belmont Harbora nalazi se Belmont Harbor Dog Friendly Area, dok se na sjevernom dijelu Montrose Beacha nalazi Montrose Beach Dog Friendly Area.
I upravo mi je Montrose posebno zanimljiv.
Montrose pruža nešto što je u velikom gradu posebno vrijedno – prostor uz jezero napravljen i za ljude koji žele provesti vrijeme sa svojim psima.
Veliki grad ne mora značiti da pas cijeli život provede između stana, trotoara i kratke šetnje na povodcu.
Kada grad napravi kvalitetan prostor za pse, ne dobivaju samo psi.
Dobivaju i ljudi.
Vlasnici se upoznaju, razgovaraju dok se psi igraju, provode više vremena vani i spontano nastaje mala zajednica.
Volio bih da i Minhen ima više pravih dog parkova napravljenih na taj način.
Minhen ima mnogo zelenila i prelijepih mjesta za šetnju, ali koncept prostora napravljenog upravo za pse jedna je od stvari koje bih rado prenio iz Chicaga.
Za mene je život u Chicagu uvijek bio povezan i s tim osjećajem da veliki grad ipak može ponuditi dovoljno prostora za ljude koji žive sa psima.
Ako vas zanimaju naše današnje avanture sa psima, na ApA-Channelu možete pročitati i priču „Nela i Pujdo“.
Belmont, Montrose i Pasha
Za mene ta mjesta imaju još jedno značenje.
Nisam ih otkrio tokom ovog putovanja.
Prije mnogo godina tamo sam išao sa Pashom, mojim crnim njemačkim ovčarom.
Pasha je bio dio mog života u Americi, a kasnije sam ga doveo iz Chicaga sa sobom u Evropu.
Zato sam ovaj put ponovo prošetao tim mjestima.
I vratile su se uspomene.
Gledaš druge ljude kako dolaze sa svojim psima, gledaš Lake Michigan i sjetiš se vremena kada si istim putem išao sa svojim psom.
Tada ti je to bila obična svakodnevnica.
Nisi razmišljao da ćeš jednog dana doći bez njega i prisjećati se tih dana.
Danas su Nela i Pujdo dio mog svakodnevnog života i s njima nastaju neke nove priče.
Ali Pasha će uvijek ostati vezan za jedan poseban dio mog života – i za Chicago.
Zato kada danas prođem Belmontom ili Montroseom, ne vidim samo grad.
Vidim i dio života koji sam tamo proveo s Pashom.
Amerika koju pamtim i Amerika koju sam sada vidio
| Segment | Amerika koju pamtim | Moj dojam danas |
|---|---|---|
| Mallovi | Puni ljudi i mjesto druženja | Veliki dio kupovine preselio se online |
| Robne kuće | Sears, JCPenney i velika shopping kultura | Mnogo toga izgubilo nekadašnji značaj |
| Druženje | Mall je bio dio društvenog života | Online kupovina je praktičnija, ali manje društvena |
| Gorivo | Izrazito jeftino | Platio sam $4,19 po galonu |
| Garderoba | Vrlo povoljna | Poskupjela, ali mi je još pristupačna |
| Downtown | Chicago kojeg sam poznavao | Djeluje mi sređenije i modernije |
| Saobraćaj | Grad izrazito okrenut automobilu | Danas primjećujem više prostora za bicikle |
| Hancock | Odlazak gore, piće i pogled | Organizovaniji i skuplji turistički doživljaj |
| Customer service | Ljubazan i pristupačan | To je dio Amerike koji još prepoznajem |
| Dealership | Fokus na kupca | Subaru me podsjetio koliko neke stvari mogu biti jednostavne |
| Belmont i Montrose | Šetnje s Pashom | Danas ista mjesta bude uspomene |
| Prostori za pse | Dio mog života u Chicagu | Nešto što bih volio više vidjeti u Minhenu |
ApA pogled – možda se nije promijenila samo Amerika
Kada se nakon mnogo godina vratimo na mjesto gdje smo nekada živjeli, događa se nešto zanimljivo.
Mislimo da uspoređujemo grad nekada i danas.
Ali zapravo uspoređujemo današnju stvarnost sa svojim sjećanjima.
A sjećanja nisu samo zgrade, ulice, prodavnice i cijene.
U njima su ljudi, psi, poslovi, izlasci, naše godine i naša tadašnja svakodnevnica.
Zato sam se tokom ovog povratka nekoliko puta zapitao:
Nedostaje li meni Amerika kakva je nekada bila – ili mi ponekad nedostaje život koji sam tada živio?
Vjerovatno pomalo od oboje.
To sam možda najbolje osjetio kada sam ponovo prošetao mjestima na koja sam nekada išao s Pashom.
Mjesto postoji.
Lake Michigan je još tamo.
Ljudi još dolaze sa psima.
Ali moj život više nije isti.
Danas živim u Evropi, imam svoju rutinu i stvari koje su mi postale važne, a koje prije možda nisam ni primjećivao.
Zato ne želim ovaj članak završiti rečenicom:
„Amerika je prije bila bolja.“
Nije to tako jednostavno.
Amerika se promijenila. Ali promijenio sam se i ja.
ApA Q&A
Da li mi Amerika danas djeluje skuplje?
Da. To je jedan od mojih glavnih utisaka. Posebno sam primijetio cijene turističkih sadržaja i nekih svakodnevnih stvari.
Koliko sam platio gorivo u Chicagu?
Platio sam 4,19 dolara po galonu, odnosno približno $1,11 po litru prije konverzije valute.
Da li je garderoba još jeftinija nego u Evropi?
Moj lični dojam je da jeste. Cijene su porasle, ali sam i dalje vidio dosta pristupačnih cijena, posebno uz akcije i sniženja.
Šta mi se danas posebno sviđa u Chicagu?
Downtown mi djeluje sređenije, sviđaju mi se biciklističke staze, američki customer service i posebno prostori za pse uz Lake Michigan.
Šta mi nedostaje iz Amerike kada sam u Evropi?
Customer service je definitivno jedna od tih stvari. Čak i kada je osmijeh profesionalan, lijepo je imati osjećaj da si kao mušterija dobrodošao.
Zašto su mi Belmont i Montrose posebni?
Zato što sam na ta mjesta nekada išao s Pashom. Ovaj put sam ih ponovo posjetio i prisjetio se tog perioda života.
Je li Amerika bolja od Njemačke?
To pitanje zaslužuje poseban članak.
Postoje stvari koje bih iz Amerike odmah prenio u Njemačku, ali postoje i stvari koje mi život u Evropi pruža i koje danas mnogo više cijenim.
Pitanje čitaocu
A vi?
Da li ste se i vi nakon mnogo godina vratili u grad ili državu u kojoj ste nekada živjeli?
Šta vas je najviše iznenadilo?
Da li se više promijenilo mjesto – ili ste se promijenili vi?
Napišite svoje iskustvo u komentarima.
ApA-Channel – iskustvo, a ne turistički vodič
Na ApA-Channelu ne želim predstavljati Ameriku kao raj niti Evropu kao mjesto gdje je sve bolje.
Želim pričati o onome što sam stvarno vidio i doživio.
Amerika me ovaj put podsjetila na stvari koje sam zaboravio da mi nedostaju: customer service, praktičnost, jednostavniji odnos prema mušteriji i kvalitetni prostori za pse.
Istovremeno sam vidio skuplju Ameriku, promijenjene mallove i društvo u kojem se veliki dio kupovine preselio online.
Možda je zato moj konačni dojam nakon ovog povratka vrlo jednostavan:
Amerika se promijenila. Ja sam se promijenio. Ali neke stvari zbog kojih sam je nekada volio još uvijek su tamo.
I neke uspomene također.
Podržite ApA-Channel
Ako volite ovakve priče iz dijaspore, iskustva iz Njemačke i Amerike, putovanja, automobile i život sa psima, nastavite pratiti ApA-Channel.
Cilj nije dokazivati da je jedna država bolja od druge, nego prenijeti stvarno iskustvo čovjeka koji je živio na obje strane Atlantika.
Pratite ApA-Channel i na YouTubeu
Ako više volite video sadržaj, zapratite naš YouTube kanal ApA-Channel.
Tamo objavljujemo praktične vodiče o životu u Njemačkoj, putovanjima, automobilima, prirodnom zdravlju, kao i priče iz svakodnevnog života dijaspore.
Ako volite životinje, posjetite i naš kanal Nela i Pujdo, gdje možete pratiti dogodovštine naših pasa kroz šetnje, putovanja i svakodnevni život u Bavarskoj.
Disclaimer O PRODAJI — BITNA STVAR
Ovaj tekst nastao je na osnovu mog ličnog iskustva. Spominjanje trgovina, automobilskih marki, turističkih atrakcija ili drugih kompanija ne znači da je sadržaj sponzorisan niti da automatski preporučujem njihove proizvode ili usluge.
Cijene se mogu promijeniti i uvijek ih provjerite direktno kod pružaoca usluge prije kupovine.
Ako se na ApA-Channelu nalazi affiliate link ili plaćena saradnja, takva komercijalna veza treba biti jasno označena.
📚 Nastavite istraživati uz ApA-Channel
Ako vam je ovaj vodič bio koristan, preporučujemo da pročitate i ove članke:
- Povratak iz dijaspore – o osjećaju povratka i tome zašto mjesto koje pamtimo ponekad više nije isto.
- Zašto se osjećamo siromašnije nego prije – pogled na cijene, inflaciju i naš osjećaj kupovne moći.
- Minhen vodič – kako izgleda svakodnevnica u gradu koji danas nazivam domom.
- Nela i Pujdo – priče i iskustva iz svakodnevnog života sa moja dva psa.
- Njemački ovčar za početnike – porijeklo, karakter, njega i život s ovom posebnom rasom.
