Sarajevo kao grad staraca: Analiza tišine, ekonomske pohlepe i generacijskog odlaska
Odmor koji donosi tugu
Svaki put kad krenem iz Minhena za Sarajevo, srce mi jače kuca. Radujem se čaršiji, kafi, onom našem duhu koji ne možeš naći nigdje u Njemačkoj. Ali, čim prođe onaj prvi zanos, udari me realnost koju ljudi koji ovdje žive više i ne primjećuju – jer su se navikli. Ja, koji dolazim sa strane, vidim ono što oni ignorišu: Sarajevo tiho i bolno stari.
Šetam sa suprugom čaršijom i umjesto odmora za dušu, osjećam grč u stomaku. Dok turisti oduševljeno slikaju Sebilj, ja vidim grad iz kojeg je isisana mladost. Generacija od 25 do 35 godina – ljudi koji bi trebali biti snaga ovog grada – gotovo da ne postoje. Čaršija u osam navečer sablasna, a ja se pitam: za koga ovaj grad ostaje?
Sarajevo, grad staraca – Gdje je nestala mladost i zašto je čaršija prazna?
1. Pohlepa koja prazni ulice
Ne može se pričati o odlasku mladih, a ne spomenuti kafa od 5-6 maraka i ćevapi od 15-20. Kako da mladi momak izvede djevojku ako mu za jednu običnu večer treba 50 maraka? Ova ekonomska pohlepa je istjerala domaću raju iz centra grada, ostavljajući čaršiju onima koji imaju dubok džep ili su tu samo u prolazu.
2. Podaništvo generacija (40-te, 50-te i 60-te)
Ovdje dolazimo do najtežeg dijela istine. Za trenutno stanje su krive generacije koje ja nazivam “podaničkim”. Generacije rođene 40-ih, 50-ih i 60-ih gledaju kako im sistem ubija budućnost djece, a ne dižu glas.
- Nedostatak empatije: Nevjerovatno je kako roditelj može mirno gledati svoje dijete kako pakuje kofere, a da ne osjeti potrebu da se pobuni protiv nepravde koja to dijete tjera.
- Tjeranje vlastite krvi: Šutnjom i saginjanjem glave pred političarima, ove generacije su postale saučesnici u egzodusu. Umjesto da grade državu za svoju djecu, oni su je prepustili onima koji djecu vide samo kao broj na graničnom prelazu.
Nazivam ih “podaničkim generacijama” jer je šutnja kod njih postala navika, a strah karakter. Filozofija “da se ne zamjerim” i “suti, dobro je, samo nek ne puca” postala je omča oko vrata njihovoj rođenoj djeci. Roditelj koji mirno gleda dijete kako pakuje kofere, a ne digne glas protiv sistema koji to dijete tjera, nije neutralan. On je direktan saučesnik.
4. Šutnja kao najgora izdaja
Dok su ove generacije šutjele, tržište rada je uništeno, obrazovanje obesmišljeno, a dostojanstvo svedeno na preživljavanje od danas do sutra.
- Kukaju privatno, šute javno: Na slavama i kafama psuju vlast, a onda na izborima glasaju iz straha, a ne iz nade.
- Glasanje protiv djece: Svaki glas za sistem koji ne nudi budućnost je zapravo guranje sopstvenog djeteta prema graničnom prelazu. Šutnja nije mir – šutnja je politički čin kojim ste prodali budućnost unučadi za prividnu stabilnost svoje penzije.
5. Cijena tišine: Unučad koja postaju stranci
Najveća kazna za ovu generaciju “šutologa” tek dolazi. Ti roditelji koji danas saginju glavu, sutra će doživjeti najstrašniju distancu.
- Jezički zid: Gledat će unučad koja govore njemački, engleski ili francuski kao maternji. Pokušat će im ispričati priču o Sarajevu, ali dijete ih neće razumjeti.
- Gubitak bliskosti: To je tihi genocid identiteta – bez ispaljenog metka. Kada više nemate zajednički jezik sa svojom krvlju, izgubili ste sve. Prodali ste bliskost za mir koji miriše na napuštenost.
6. Uporedna tabela: Sarajevo nekad vs. Sarajevo danas
| Parametar | Sarajevo (Zlatno doba) | Sarajevo (Danas – Grad staraca) |
| Glavni zvuk | Smijeh omladine na svakom ćošku | Tišina praznih ulica nakon 20h |
| Cijena kafe | Dostupna svakom radniku i studentu | Luksuz prilagođen dijaspori i turistima |
| Status porodice | Svi na okupu za nedjeljni ručak | Video pozivi preko WhatsAppa i Vibera |
| Odnos prema vlasti | Kritika i bunt | Podaništvo i strah od zamjeranja |
7. Nacionalne priče kao dimna zavjesa
Dok mladi bježe, politika nudi stalne prijetnje i vječne neprijatelje. Nacionalizam u Sarajevu nije ideologija – on je alat za zadržavanje vlasti dok se grad prazni. Dok se narod svađa oko toga ko je veći patriota, autobusi puni patriota odlaze za Njemačku. To je sistem koji živi od vaše šutnje i vaše mržnje prema drugima, dok vam krade ono najvrijednije: porodici.
8. Kako sačuvati sebe u gradu koji vene? (APA putokaz)
Živjeti u gradu koji stari i koji vas ekonomski izbacuje je ogroman stres. Taj stres direktno udara na vaš imunitet i srce.
- Detoksikacija od apatije: Smanjite kontakt s ljudima koji su prihvatili ulogu žrtve. Ne dozvolite da njihova šutnja postane vaša.
- Bijeg u prirodu: Planina i šuma su posljednji prostori slobode. Iskoristite Trebević, Igman i Bjelašnicu, Jahorinu da pobjegnete iz kotline koja guši i fizički i psihički. procitaj tr clanak o uticaju smoga na tijelo https://apachannel.com/uticaj-smoga-na-tijelo/
- Jačanje organizma: Stres zbog razdvojenosti porodice je tihi ubica. Koristite prirodne saveznike poput Aloe Vera Gela da očistite organizam od toksina koje proizvodi hronični stres i tuga. 👉 Aloe Vera Gel – Energija za one koji ostaju
9. Tri brutalne istine za kraj
- „Sarajevo ne gubi mladost zato što je siromašno, nego zato što je naučilo da šuti dok mu djeca odlaze.“
- „Roditelj koji glasa za sistem iz kojeg mu dijete bježi, ne bira stabilnost – bira tišinu umjesto budućnosti.“
- „Ovo nije egzodus mladih, ovo je kolektivni poraz generacija koje su prodale dostojanstvo za mir bez života.“
APA pitanja za čitaoce:
- Osjećate li i vi tu sablasnu prazinu dok šetate gradom u kojem više nema vaše raje, vaših kumova i prijatelja?
- Da li smatrate da je ugostiteljska pohlepa u Sarajevu postala direktan alat za iseljavanje domaćeg stanovništva?
- Šta bi se moralo dogoditi da generacije naših roditelja prestanu šutjeti i napokon dignu glas za svoju djecu i unučad?
ApA misao
Sarajevo ne umire od rata. Ne umire od siromaštva. Sarajevo umire od tišine onih koji su trebali vrištati. I dok god tišina bude jača od istine, grad će ostati lijep na razglednicama – ali prazan i hladan u stvarnosti.
